Kolumne
  • BUDITE SPREMNI NA AKTIVNO SUDJELOVANJE U RJEŠAVANJU PROBLEMA.

Učitaj drugu misao

Najnovija kolumna

Kako smo prestali razmišljati (i zašto nam je tako kako nam je)

Prolazim u jutarnjoj šetnji pored ulaza u gimnaziju u kojoj sam i sama stjecala srednješkolska znanja. Dvoje mladih ljudi na stepenicama drže svoje otvorene knjige iz biologije i štrebaju! Nevoljko se prisjećam stresa kojeg sam i sama osjećala u njihovim godinama pred zaključivanje ocjena, iako nisam bila kampanjac.

više >>

Verbalni davitelji i kako s njima (4/3/2012)

PITANJE: Kada je riječ o pravilima dobre komunikacije i slušanju, slažem se s tvrdnjom da trebamo učiniti napor i zaista čuti ono što nam sugovornik želi reći, jer njegova i naša percepcija svijeta nisu iste. No, kako doskočiti onim „verbalnim daviteljima“ koji nas zamaraju gomilom detalja i od njih ne odustaju čak ni kad smo nekoliko puta potvrdili da smo razumjeli o čemu je riječ? Kako im dati do znanja da želimo da i oni nas čuju i da nam nije svima potrebna gomila detalja da bismo shvatili bît? Mislim da bi, općenito, komunikacije bila lakša kad bismo njegovali konciznost. No za to je potrebno da osoba jasno vidi svijet oko sebe i sebe u svijetu... za što je, pak, odgovornost na svakome ponaosob.

Ljiljana


Doista je velik broj onih koje ništa drugo ne zanima do njih samih. Zarobljeni u svijetu u kojem je njihovo "ja" najveće i najvažnije, predstavljaju velik izazov za svakog sugovornika. U privatnoj komunikaciji to su oni ljudi koji vas nikada ne pitaju što je kod vas nova, već će satima (ako im to dopustite) pričati o sebi i svojim „temama“ i problemima. U poslovnoj komunikaciji to su osobe koje o svemu imaju nešto za reći, a njihova priča često nema ni konca ni kraja. Detaljno će vas upoznati sa svojim pogledom na stvari (i ići u njasitnije detalje, često pričajući i o nečemu što im je palo na pamet, onako usput). Vi ste ih u svom pitanuju nazvali „verbalnim daviteljima“ i iako pomalo grub izraz, prilično slikovito opisuje tip ljudi koji nas riječima znaju dovesti do ludila. Kako im doskočiti? Prvenstveno tako da svjesno pristupamo komunikaciji s njima, kako ne bismo sami upali u zamku "dokazivanja“ ili “borbe za moć". Naime, prije svega ta vrsta ljudi traži neku vrstu nadmetanja (za moći ili energijom) koja je prava zamka za nespremne sugovornike. Svjesnost je u komunikaciji iznimno važna, a u ovom slučaju postići ćemo ju stalnim vježbanjem samokontrole i prisutnosti u sadašnjem trenutku. Naime, vrlo često našu nestrpljivost (sasvim je nevažno je li opravdana ili ne, jesu li je oni izazvali ili nešto što nam odvlači pažnju) takvi „verbalni davitelji“ odlično „pročitaju“. Ne dajemo im dragovoljno energiju posvećivanjem potrebne pažnje, pa oni energiju koju trebaju od nas sami „grabe“. I tako ulazimo u začarani krug. Što smo mi nestrpljiviji, oni više zavlače svoju priču (poneki još pri tome i tiše govore, kako bismo se naprezali da ih čujemo i razumijemo). Prisjetite se, stoga, vrlo važne istine: ono što dragovoljno dajemo, nitko nam ne može nasilu uzeti ili otimati! Dajmo im stoga pažnu, i pratimo hoće li na taj način naša komunikacija postati kvalitetnija – oni nas neće „gnjaviti“ sa pretjeranim detaljima, a mi ćemo im nepodijeljenom pažnjom, jer smo uz njih i u trenutku, a ne mislima (ili svojom energijom) miljama daleko i jedva čekamo da ih „skinemo s dnevnog reda“.
No, još je važnije znati posatviti čvrste granice. Kada im damo do znanja što smo spremni, a što nismo spremni tolerirati, jasno ćemo povući crtu gdje naš razgovor prestaje biti razmjena informacija, poruka, ideja, a gdje postaje njihov monolog kojeg nismo voljni (bezkonačno) slušati. Tu treba pristupiti mudro, jer nismo uvijek i sa svakim u mogućnosti ravnopravno komunicirati (htjeli mi to priznati ili ne). Ovisno o stupnju bliskosti koji postoji izmedju nas i osobe s kojom komuniciramo ( a koja je „verbalni davitelj“), pa i zahtjeva/pravila odredjenih eventualnom hijerarhijom (dakle ukoliko smo nekom nadređeni ili podređeni), te ukoliko se radi o poslovnom odnosu (na primjer radi se o našem klijentu ili nekome o kojemu ovisimo u bilo kojem smislu riječi) - koristite se jasnim jezikom, dajući do znanja kada pretjeraju i pređu postavljenu granicu. Pazite pri tom da svakoj osobi osigurate nivo poštovanja koji je nužan. Poštivanje druge osobe je obaveza svakoga od nas, i nužno je sjetiti se da nemamo pravo ugroziti bilo čije samopoštovanje - pa čak i kada ta osoba sama srozava svoju vjerodostojnost pretjeranim pričanjem. Odgovornost je pri tome ključna riječ. Odgovornosti nam, na žalost, često nedostaje i u međusobnoj komunikaciji, no u tom slučaju osigurajmo da barem mi, sa svoje strane budemo odgovorni.
Time zapravo poštujemo i sebe, postavljajući jasne i čvrste granice i kontrolirajući - ne samo svoje ponašanje, već i to kako se osjećamo.

No, uvijek nam ostaje i onaj izbor - birati društvo - kad god je to moguće. Ukoliko nam nečiji stil komuniciranja ne odgovara, a osobito ukoliko ta osoba ne poštuje granice koje smo jasno postavili - nemojmo se družiti sa takvima (ponekad to ipak, barem privremeno, nije moguce napraviti, ali tu ćemo imate neke druge izbore kada je riječ o dugoročnim odnosima). No, izbor je ipak na našoj strani. Koristimo ga.



<< nazad na kolumne