Kolumne
  • CILJ JE ŽIVOT U KOJEM POSAO DOŽIVLJAVATE KAO ISPUNJENJE, NE MISLEĆI NA ZARADU.

Učitaj drugu misao

Najnovija kolumna

Kako smo prestali razmišljati (i zašto nam je tako kako nam je)

Prolazim u jutarnjoj šetnji pored ulaza u gimnaziju u kojoj sam i sama stjecala srednješkolska znanja. Dvoje mladih ljudi na stepenicama drže svoje otvorene knjige iz biologije i štrebaju! Nevoljko se prisjećam stresa kojeg sam i sama osjećala u njihovim godinama pred zaključivanje ocjena, iako nisam bila kampanjac.

više >>

Strah od odbijanja - moj odgovor koji je pomogao (4/3/2012)

PITANJE: Poslala sam ponudu na natječaj za radno mjesto recepcionera, u jednom dubrovačkom hotelu. Šest mjeseci nakon toga, dobila sam pismo sa uvodom: "Žao nam je što Vas moramo obavjestiti...". Negativan odgovor.
Ne muči mene što sam dobila negativan odgovor, jer sam svjesna da ću se tijekom traženja posla 99 puta susresti sa takvim odgovorom, dok će samo jedan biti pozitivan. Ono što me muči je činjenica da nisam bila pozvana ni na psiho test, niti na interview, nitko me nije niti kontaktirao da provjeri moje znanje stranih jezika, moje vještine. Njemački govorim odlično, engleski vrlo dobro i talijanski dobro. Komunikativna sam, imam iskustva u radu sa gostima iz gore navedenih govornih područja i jaku volju za radom.
Drugačije bi bilo da sam bila pozvana na razgovor, pa da su mi odgovorili da ne zadovoljavam njihove kriterije i nemam znanje koje oni traže.
To me jedno vrijeme bacilo u manju depresiju, tim više što sam saznala da je na recepciji dotičnog hotela jedan moj kolega, koji govori samo Engleski, dobio posao.
Svjesna sam da danas za to treba dobra veza i poznanstvo, koje ja nemam - nisam prije u to vjerovala, ali u zadnje vrijeme vidim da je to jednostavno tako, i da ne mogu ništa protiv toga. Je li obaveza poslodavaca pozvati na svakog kandidata koji se prijavio za posao?

Turistička djelatnica


Postoje razni načini na koje poslodavci traže nove djelatnike. Neki daju oglase u novinama, neki traže ljude putem preporuke, neki angažiraju profesionalnog posrednika za traženje odgovarajućih kandidata, neki se služe internetom. Poneki imaju potrebu za novim djelatnikom, a poneki (iako vjerujem sve rjeđi) otvaraju radna mjesta za poznata imena budućih uposlenika. Postoje različiti poslodavci: neki žele prave ljude na pravim mjestima, a neki poslodavci ne znaju niti što žele, a što ne žele. Neki žele da ih „sve to“ što manje košta, drugi da im netko koga će uposliti osigura odlične profite. Rijetki su, čini se, oni koju žele kroz svoju poduzetničku aktivnost činiti dobro sebi (profit), svojim uposlenicima (plaće i uvjeti) i društvu u cjelini (porezna davanja i doprinos razvoju zajednice). „Sto ljudi – sto ćudi.“ No, kakav god bio, niti jedan poslodavac nije obavezan pozvati vas na razgovor iako (možda) u potpunosti zadovoljavate tražene kriterije. Vi ste barem dobili obavijest da je natječaj završen i da se više ne nadate pozivu. Nije rijetkost da vas niti o tome ne obavijeste. Ne kažem da je to lijepo i pristojno - i tu ste (donekle) s pravom razočarani. To zapravo više govori o njima, nego o vama. Još vas nisam utješila?
Pretpostavljam da ste već čuli za onu rečenicu Groucho Marxa: „Ne želim pripadati klubu koji bi mene prihvatio za člana.“ Biste li vi zaista željeli raditi u hotelu koji umjesto kvalificirane osobe uzima nekoga tko je sin od sestre direktorove žene/prijatelja (i, zamislite, govori čak i Engleski)? Ako sam vam s time pomogla da ove noći mirno usnete, a sutra počnete tražiti posao, bit će mi drago.
Da, život je često nepravedan i poneki od nas kroz život doživimo (ne)broj(e)nu nepravdu. No vrijeme je da umjesto vezivanja za situaciju u kojoj vam je učinjena nepravda ili vas je razočarala, prihvatite da ponekad možete doživjeti nepravdu - i krenuti dalje. Da biste našli svoje mjesto pod suncem, zauzmite životni stav u kojem nema mjesta za „jadan/na ja“.
Ukoliko se budete vezivali za ove negativne primjere i njima podupirali negativne stavove kako je do posla teško doći bez „veze“ i „vezice“, počet ćete stvarati svoju percepciju svijeta koja je negativna – a onda će takva biti i vaša stvarnost. Radije odaberite vjerovati u sebe i svoje sposobnosti. I osnažite se – razmišljajte na način kako kontrolu uzeti u svoje ruke! Kako?
Prionite traženju novih mogućnosti za pronalaženje posla. Izvori informacija o novim zaposlenjima mogu biti različiti - novine, internet, prijatelji, agencije za provremeno ili stalno zapošljavanje. I ne zaboravite na važnost korištenja društvenih kontakata („networkinga“ ili mreže poznanstava), ali ne kao veze i protekcije, nego kao izvora informacija.
Umjesto razbijanja glave „zašto me bar nisu pozvali“, počnite odmah tražiti novi posao. Svoju energiju uložite u izgradnju sigurnog nastupa, kvalitetnog sastavljanja popratnog pisama kojim se javljate na natječaje, oglase, nudite svoje znanje i vještine potencijalnim poslodavcima. Pitajte na sve strane, surfajte internetom, javite se na adrese hotela u kojima biste stvarno željeli raditi. Nikad se ne zna – možda je jedan od tih 100 pokušaja vaša karijera iz snova – posao kojem se svakoga jutra radujete.



<< nazad na kolumne