Kolumne
  • BUDITE SPREMNI NA AKTIVNO SUDJELOVANJE U RJEŠAVANJU PROBLEMA.

Učitaj drugu misao

Najnovija kolumna

Kako izgraditi kvalitetan odnos

Nitko nije otok, no sve je više ljudi koji su samci. Biti blizak sa nekim znači imati povjerenja da možeš biti onaj tko jesi i da si baš takav prihvaćen. I prihvatiti drugoga kakav on jest, ne mijenjajući ga, no niti mu ne pomažući neprestalno poput Majke Tereze. Svatko nosi svoj dio odgovornosti za odnos i svojim zalaganjem zaslužuje naš trud. Kako ostvariti takav odnos?

više >>

Jeste li se zaboravili smijati? (14/3/2017)

Jeste li se zaboravili smijati?

Smijete li se dovoljno i često? Znate li se „od srca nasmijati“ ili vam je osmijeh često „kiseo“? Znate li nasmijati druge? Kako zapravo izazvati smijeh kod sebe i kod drugih? Kako se smijati od srca? No, jednako tako – kako osmijeh dobiti od kolege na poslu, susjeda, prijatelja?

Mnoga istraživanja govore o tome kako smijeh stvara pozitivne fiziološke promjene u tijelu. Za vrijeme dugotrajnog smijeha povećava se frekvencija srca, produbljuje se disanje. Tijekom smijanja aktiviraju se brojne mišićne skupine - trbušni mišići, međurebreni, pomoćni dišni i mišići lica, a povremeno i mišići ruku, nogu i leđa. Smijanjem trošimo i energiju, a u nekoliko minuta smijeha trošimo isto toliko energije kao i za vrijeme 15 minuta provedenih na sobnom biciklu (bez varanja, uz okretanje pedala J. Neki tvrde da je 6 minuta glasnog smijeha neophodna duševna higijena.

Smijeh kao terapija koristi se već više od trideset godina, a začetnik te metode je američki liječnik Patch Adams, koji je postao poznat otvorivši 1972. u Zapadnoj Virginiji bolnicu u kojoj je bolesnu djecu uveseljavao svojim šalama, vjerujući u ljekovitost smijeha. Njegov život inspiracija je filmu „Patch Adams“ s Robinom Williamsom u glavnoj ulozi. Ukoliko ga niste vidjeli svakako ga pogledajte. Možda će izmamiti i okoju suzu (ja sam se baš lijepo isplakala), ali će sigurno izazvati divljenje i poštovanje prema čovjeku koji je iz ljubavi prema ljudima bio spreman staviti na kocku svoju karijeru, a zatim stvorio jedabn od najljepših načina pomoći bolesnima.

I kod nas i u svijetu djeluju „klaunovi doktori“, udruženi u vesele udruge koje uveseljavaju djecu-bolesnike. Klaunovi doktori nisu doktori medicine, ali su prošli određenu obuku koja im omogućava rad s malim bolesnicima.

Prema iskustvima takvih udruga, smijeh umanjuje napetost, povoljno utječe na apetit i spavanje te smanjuje potrebne doze analgetika i trajanje boravka u bolnici za čak 50% kod svih bolesnika, napose djece. Zbog terapeutskog učinka smijeha „klaunovi doktori“ žele biti posrednici između djeteta i osoblja u bolnici.

Na smijeh često zaboravimo pritisnuti tempom života i ozbiljnošću problema koji nas svakodnevno salijeću. No  smijeh nam zapravo treba pomoći upravo u tim i takvim situacijama. Neka od istraživanja koja proučavaju potencijal mogućnosti liječenja smijehom pokrivaju područje psihoneuroimunologije, gdje se istražuje povezanost između živčanog sustava (centar za razmišljanje, pamćenje i emocije), endokrini sustav (proučavanje izlučivanja hormona) i imunološki sustav (mehanizmi obrane tijela). Smijeh smanjuje i razinu kortizola i adrenalina koji se pojavljuje kao odgovor na stres. Hormoni stresa narušavaju ravnotežu imunološkog sustava, povisuju broj trombocita (uzrok začepljenja arterija) i povisuju krvni tlak. Smanjenjem razine ova dva hormona pomažemo imunološkom sustavu. Pretpostavlja se da upravo tijekom smijanja imunološki sustav otpušta endorfine, tvari koje sprečavaju bol.

Smijeh u bitnome utječe na pozitivno mišljenje i stav. Smijeh je uobičajena reakcija na humor (pod uvjetom da nije „crni humor“). U svojoj knjizi “Terapija humorom (izdavač Vita Books) Branko Bokun naglašava potrebu za humorom i smijehom u liječenju raka, psihosomatskih bolesti, te naročito u međuljuskim odnosima. Terapija humorom pomaže nam shvatiti kako se i na dobro i na loše raspoloženje može utjecati. Predlaže tečajeve iz humora (i smijeha) kako bismo ponovno vratili urođene predispozicije zaigranosti, životnom veselju, znatiželji, istraživanju i flekisbilnosti. Njegove preporuke uključuju potrebu da život ne shvaćamo preozbiljno i da smo u stanu nasmijati se i samima sebi. Poticanjem dobrog raspoloženja gledanjem komedija i čitanjem knjiga u kojim ima humora, kao i podsjećanjem da „nismo centar svemira“ možemo kvalitetno primijeniti humor u svrhu pozitivnijeg i zdrvaijeg pristupa životu. Dakako, pomoći će i to da se ponekad poigramo kao djeca, okružimo ljudima koje volimo, ali i kućnim ljubimcima s kojima bismo se mogli osjećati i ponašati kao djeca.

Svaki puta kada zaobiđete lokvu vode u „velikom luku“ sjetite se što biste napravili kao dijete: zagazili ravno u nju. I nasmijte se od srca.



<< nazad na kolumne