Kolumne
  • DAJTE SI PRILIKU DA RADEĆI ŠTO VOLITE OSTVARUJETE SAN – TO ČINE USPJEŠNI LJUDI.

Učitaj drugu misao

Najnovija kolumna

Kako smo prestali razmišljati (i zašto nam je tako kako nam je)

Prolazim u jutarnjoj šetnji pored ulaza u gimnaziju u kojoj sam i sama stjecala srednješkolska znanja. Dvoje mladih ljudi na stepenicama drže svoje otvorene knjige iz biologije i štrebaju! Nevoljko se prisjećam stresa kojeg sam i sama osjećala u njihovim godinama pred zaključivanje ocjena, iako nisam bila kampanjac.

više >>

Jeste li se zaboravili smijati? (14/3/2017)

Jeste li se zaboravili smijati?

Smijete li se dovoljno i često? Znate li se „od srca nasmijati“ ili vam je osmijeh često „kiseo“? Znate li nasmijati druge? Kako zapravo izazvati smijeh kod sebe i kod drugih? Kako se smijati od srca? No, jednako tako – kako osmijeh dobiti od kolege na poslu, susjeda, prijatelja?

Mnoga istraživanja govore o tome kako smijeh stvara pozitivne fiziološke promjene u tijelu. Za vrijeme dugotrajnog smijeha povećava se frekvencija srca, produbljuje se disanje. Tijekom smijanja aktiviraju se brojne mišićne skupine - trbušni mišići, međurebreni, pomoćni dišni i mišići lica, a povremeno i mišići ruku, nogu i leđa. Smijanjem trošimo i energiju, a u nekoliko minuta smijeha trošimo isto toliko energije kao i za vrijeme 15 minuta provedenih na sobnom biciklu (bez varanja, uz okretanje pedala J. Neki tvrde da je 6 minuta glasnog smijeha neophodna duševna higijena.

Smijeh kao terapija koristi se već više od trideset godina, a začetnik te metode je američki liječnik Patch Adams, koji je postao poznat otvorivši 1972. u Zapadnoj Virginiji bolnicu u kojoj je bolesnu djecu uveseljavao svojim šalama, vjerujući u ljekovitost smijeha. Njegov život inspiracija je filmu „Patch Adams“ s Robinom Williamsom u glavnoj ulozi. Ukoliko ga niste vidjeli svakako ga pogledajte. Možda će izmamiti i okoju suzu (ja sam se baš lijepo isplakala), ali će sigurno izazvati divljenje i poštovanje prema čovjeku koji je iz ljubavi prema ljudima bio spreman staviti na kocku svoju karijeru, a zatim stvorio jedabn od najljepših načina pomoći bolesnima.

I kod nas i u svijetu djeluju „klaunovi doktori“, udruženi u vesele udruge koje uveseljavaju djecu-bolesnike. Klaunovi doktori nisu doktori medicine, ali su prošli određenu obuku koja im omogućava rad s malim bolesnicima.

Prema iskustvima takvih udruga, smijeh umanjuje napetost, povoljno utječe na apetit i spavanje te smanjuje potrebne doze analgetika i trajanje boravka u bolnici za čak 50% kod svih bolesnika, napose djece. Zbog terapeutskog učinka smijeha „klaunovi doktori“ žele biti posrednici između djeteta i osoblja u bolnici.

Na smijeh često zaboravimo pritisnuti tempom života i ozbiljnošću problema koji nas svakodnevno salijeću. No  smijeh nam zapravo treba pomoći upravo u tim i takvim situacijama. Neka od istraživanja koja proučavaju potencijal mogućnosti liječenja smijehom pokrivaju područje psihoneuroimunologije, gdje se istražuje povezanost između živčanog sustava (centar za razmišljanje, pamćenje i emocije), endokrini sustav (proučavanje izlučivanja hormona) i imunološki sustav (mehanizmi obrane tijela). Smijeh smanjuje i razinu kortizola i adrenalina koji se pojavljuje kao odgovor na stres. Hormoni stresa narušavaju ravnotežu imunološkog sustava, povisuju broj trombocita (uzrok začepljenja arterija) i povisuju krvni tlak. Smanjenjem razine ova dva hormona pomažemo imunološkom sustavu. Pretpostavlja se da upravo tijekom smijanja imunološki sustav otpušta endorfine, tvari koje sprečavaju bol.

Smijeh u bitnome utječe na pozitivno mišljenje i stav. Smijeh je uobičajena reakcija na humor (pod uvjetom da nije „crni humor“). U svojoj knjizi “Terapija humorom (izdavač Vita Books) Branko Bokun naglašava potrebu za humorom i smijehom u liječenju raka, psihosomatskih bolesti, te naročito u međuljuskim odnosima. Terapija humorom pomaže nam shvatiti kako se i na dobro i na loše raspoloženje može utjecati. Predlaže tečajeve iz humora (i smijeha) kako bismo ponovno vratili urođene predispozicije zaigranosti, životnom veselju, znatiželji, istraživanju i flekisbilnosti. Njegove preporuke uključuju potrebu da život ne shvaćamo preozbiljno i da smo u stanu nasmijati se i samima sebi. Poticanjem dobrog raspoloženja gledanjem komedija i čitanjem knjiga u kojim ima humora, kao i podsjećanjem da „nismo centar svemira“ možemo kvalitetno primijeniti humor u svrhu pozitivnijeg i zdrvaijeg pristupa životu. Dakako, pomoći će i to da se ponekad poigramo kao djeca, okružimo ljudima koje volimo, ali i kućnim ljubimcima s kojima bismo se mogli osjećati i ponašati kao djeca.

Svaki puta kada zaobiđete lokvu vode u „velikom luku“ sjetite se što biste napravili kao dijete: zagazili ravno u nju. I nasmijte se od srca.



<< nazad na kolumne