Kolumne
  • CILJ JE ŽIVOT U KOJEM POSAO DOŽIVLJAVATE KAO ISPUNJENJE, NE MISLEĆI NA ZARADU.

Učitaj drugu misao

Najnovija kolumna

Radujmo se jeseni (kako se vratiti u puni ritam radnih obaveza nakon ljetnog odmora)

U cipeli ste pronašli kamenčić koji vas je podsjetio na žalo na kojem ste i ove godine proveli duge sate upijajući zrake sunca i odmarajući tijelo i dušu. Na nogama vam je cijelo ljeto bila laganija obuća, a sada će (opet) trebati vezati cipele. A i jakna vam je nekako prekruta. Sputava vas. Ljeto je na izmaku, a godišnji odmor iza vas (već ste ga i zaboravili). Vraćate se (polako) u stvarnost. Budilica je ponovno u funkciji. Radne obaveze, nova školska godina, gužve u prometu. Stiže jesen.

više >>

Ranjivost – važan korak na putu prema cjelovitosti (13/8/2018)

Ranjivost – važan korak na putu prema cjelovitosti

Iz raja svakog djetinjstva prije ili kasnije se mora izaći u svijet čiji putevi nisu samo posuti ružama. Ne postoje savršeni ljudi, pa takvi nisu bili ni naši skrbnici. Neki od njih su pak i miljama daleko od savršenstva koje djetetu treba, pa ono tijekom odrastanja razvija idealiziranu sliku svojih roditelja i skrbnika. 

Svi želimo i trebamo da nas vole i brinu o nama. Nerijetko, da bismo dobili tu ljubav i pažnju trebali smo se prilagođavati, pa čak i ako smo rasli u funkcionalnoj obitelji. Veliki broj ljudi, na žalost, nema sreću roditi se u optimalnim uvjetima za cjelovit rast i razvoj, jer su mnoge obitelji – disfunkcionalne. 

Virginia Satir, jedna od najznačajnihih psihoterapeutkinja na području obiteljske terapije, opisala je razlike između funkcionalnih i nefunkcionalnih obitelji temeljem onoga kako svaki član obitelji doživljava vlastitu vrijednost, kakva je komunikacija, kakva su obiteljska pravila te kakav je odnos prema društvu koje ih okružuje. Zaključila je kako je u funkcionalnoj obitelji doživljaj vlastite vrijednosti svakog člana obitelji visok, komunikacija je jasna, izravna, bez zamki u odnosu, a pravila ponašanja su fleksibilna, ljudska, adekvatna aktualnim potrebama obitelji. Odnos prema društvu je otvoren i pun nade. Disfunkcionalne obitelji karkaterizira niski doživljaj samovrednovanja pojedinca, komunikacija je neusklađena, posredna, neodređena, neiskrena, obiteljska pravila su kruta, neizgovoljiva, vječna, a odnos prema društvu je ispunjen strahom, optuživanjem i mržnjom.

Temeljni problem današnjega svijeta i jest kriza obitelji. Djeci se sustavno uskraćuje pravo na iskazivanje osjećaja, osobito ljutnje, a ako ih ne smije iskazivati dijete ih potisne i kasnije ne prepoznaje one istinske, već ih maskira društvu prihvatljivijim osjećajima. Umjesto srdžbe, tako, često iskazuje tugu. «Kad osoba gubi dodir s vlastitim osjećajima, gubi dodir i sa svojim tijelom. Motrimo dječje želje i misli i upravljamo njima. A kad vam netko upravlja osjećajima, tijelom, željama i mislima, znači da gubite sebe. Izgubite li sebe, duša vam je ubijena!» napisao je John Bradshow u svojoj knjizi «Obitelj». Je li onda čudno da je svijet u trenutnoj krizi koja se ne zaustavlja? Da ljudi postaju bezdušni? Da im smetaju svi koji nisu kao oni i koji se ne skrivaju «u ormaru», ne iskazuju maskirane, okolini prihvatljivije emocije od autentičnih, iskrenih?

Brz način života, previše odluka koje prebrzo i pod pritiskom treba donijeti, neizvjesnost zbog dugotrajne krize spadaju u najčešće izazove modernog čovjeka, no najveći izvor stresa je biti prisiljen glumiti snagu, nemogućnost da pokažemo svoju ranjivost jer se ona izjednačava sa slabošću! 

No, ranjivost nije slabost - ona je prirodna potreba ljudskih bića da podijele svoje strahove, svoje loše trentuke, pa i svoje propuste, a ipak budu prihvaćeni i voljeni! Ženama nije lako ispuniti sva očekivanja i biti voljene, no osobito se ranjivost zamjera muškarcima, jer tko u patrijarhalnom društvu voli i cijeni muškarca koji se boji? Koji ne uspjeva, koji ima loš dan, mjesec, godinu? Koji ne može prehraniti svoju obitelj!? 

I među mojim klijentima, muškarcima i ženama, često prepoznajem taj strah od vlastite ranjivosti! «Budi jak, budi hrabar, ne boj se!», «Budi nježna, budi blaga, ne ljuti se!» poruke su s kojima su odrastali! Prije svega, mojim je klijentima potrebno da ih netko sasluša, razumije i kaže im - u redu je biti nesavršen, u redu je biti neuspješan. U redu je biti ranjiv! Nakon toga oni sami pronalaze rješenja. Uglavnom se radi o promjeni načina gledanja na situaciju ili promjeni načina života, ako stvari nisu otišle predaleko. Donose nove odluke i  provode ih! Ponekad te odluke znače i novu sredinu i novi ritam života, a ponekad samo ne vezivanje za očekivanja  - promjenu percepcije! Što god odabrali odabiremo vlastiti put!

Proust je rekao:»Naš život je putovanje koje za nas nitko osim nas ne može obaviti!» Strah, ranjivost, upornost i hrabrost – stanice su tog puta.

Danas smo zbog dugotrajne krize stalno izloženi strahovima. Plaše nas gospodarskim krahom pa se mnogima teško ohrabriti za gospodarenjem vlastitim životima. Strah nas spriječava da se pokrenemo, da se odlučimo započeti, da izdržimo izazove kojih na svakom putu ima.

Jednako je prisutan strah od toga da budemo tko jesmo i da postanemo ono što želimo biti ili na što mislimo da imamo pravo. 

Upravo sam o tom pravu da budemo različiti, da se bojimo, ali da ipak uporno nastavljamo dalje, da budemo spremni i na poteškoće pa i neuspjehe na tom putu, ali i da prihvaćamo vlastitu ranjivost dok tražimo svoja rješenja, govorila na završnom susretu projekta «21 put do uspjeha» na kojem su o svojim uspjesima i neuspjesima, strahovima i hrabrim odlukama govorile neke od danas najuspješnijih žena u Hrvatskoj. Žene koje su ne samo uspješne, već i sretne. Formulu za uspjeh i sreću svatko za sebe određuje sam, no nečija rješenja mogu vas inspirirati i motivirati na najvažniji korak: da odustanite od straha i ohrabrite se za akciju temeljenju na vještinama koje su vaša snaga, a ako ih nemate – koje možete steči učeći. 

U svojim su svjedočanstima sve odreda potvrdile upravo to da niti one nisu savršene i premda sretne i uspješne, već sutra mogu iskusiti nove izazove. Jer su ranjive!

Te su žene govorile i o svojim teškim trenucima, o izazovima kojih je bilo, a bile su spremne pokazati svoju ranjivost koja je često neprihvatljiva u javnom predstavljanju, a osobito u poslovnom okruženju! 

Razbile su time uvjerenje koje je prevladavajuće da želiš li uspjeti moraš biti jaka kao stijena! No ono što je važno za stvaranje poslovnog uspjeha - inovativnost, kreativnost i prihvaćanje promjena, svoj izvor imaju u spremnosti da riskiramo, da se izložimo - da budemo spremni biti ranjivi! 

«Ranjivost nije slabost. Ranjivost je naša mjera hrabrosti!» riječi Brené Brown, znanstvenice koja godinama istražuje taj dio ljudske psihe – spremnost na ranjivost kao preduvjet za hrabrost. 

Hrabrost koja na hrvatskom ima istoznačnicu sa izrazom srčanost, jer kada naša namjera dolazi iz srca tada svoju priču punimo gorivom koju strah ne može zaustaviti. Ne kaže se uzalud kako je najvažnije za uspjeh u poslu raditi ono što volite i volite ono što radite. A voli se srcem!

Hrabrost je biti tko jesi unatoč preprekama i prijetnjama. Hrabrost je ne stidjeti se reći ne znam, ne mogu i nisam uspjela! Pasti, pa i na koljena, ali se ponovo podići! Odabrati nastaviti znajući da smo nesavršeni, ranjivi, prolazni, no živjeti srčano s povjerem da će sutra opet svanuti novi dan! A onda nam se događaju nove prilike za radosno življenje, unatoč teškim trenucima. Nije stvar u tome hoćemo li doživjeti teške trenutke, gubitke i poraze, nego kako ćemo na njih gledati - kao kaznu ili kao priliku za učenje i promjenu!



<< nazad na kolumne