Kolumne
  • DAJTE SI PRILIKU DA RADEĆI ŠTO VOLITE OSTVARUJETE SAN – TO ČINE USPJEŠNI LJUDI.

Učitaj drugu misao

Najnovija kolumna

Kako smo prestali razmišljati (i zašto nam je tako kako nam je)

Prolazim u jutarnjoj šetnji pored ulaza u gimnaziju u kojoj sam i sama stjecala srednješkolska znanja. Dvoje mladih ljudi na stepenicama drže svoje otvorene knjige iz biologije i štrebaju! Nevoljko se prisjećam stresa kojeg sam i sama osjećala u njihovim godinama pred zaključivanje ocjena, iako nisam bila kampanjac.

više >>

Odgađanje (31/3/2017)

Odgađanje

Kao u šali o Snoopyu, popularnom beaglu Charlie Browna. Snoopy leži na krovu svoje kućice, a u oblačiću iznad njegove glave piše: «Kad god mi dođe osjećaj da je krajnje vrijeme da nešto učinim, legnem i čekam da me taj osjećaj prođe!» Snoopy-jevo ponašanje tipično je za one koji od sebe ne očekuju (pre)više. Njihov je moto: «Ma baš me briga!» No, taj je moto samo naizgled konačno prihvaćanje odustajanja od uspjeha. To je vapaj i traženje pomoći. Posljedica je to očajne borbe da se pokrenemo, jer smo pokušajima da se održimo na površini iscijedili sve svoje energetske zalihe.  Čak i kada sami sebi obećate da ćete se pokrenuti, pa i napravite neki plan, uhvatite se da gomilate planove, a od izvedbe nema ništa, jer ste preiscrpljeni za to. 

Stres i nedostatak energije, često su glavni razlozi za nemogućnost izlaska iz tog kruga, no uzroci su puno dublji od pukog nedostatka samodiscipline, lijenosti, loših navika ili osjećaja da je čitav život pred nama i ne treba nam žuriti. 

Često je riječ o strahu od neuspjeha (pa, paradoksalno, i - uspjeha) i od odbacivanja. Nedostatak samodiscipline, loše upravljanje vremenom i prioritetima, samo su posljedica, manifestacija dubljeg problema. Razbijanjem tereta koje nagomilane obaveze i zadaci predstavljaju, postiže se smanjenje pritiska, a tako i osigurava prostor za prve korake. Vaše pitanje, «kako se pokrenuti», stoga je pravi početak. Odluka da nam je dosta pritiska kojem se sami izlažemo i gubimo svakodnevnu bitku sa samima sobom.

Počnite sa sagledavanjem načina na koji odgađate. Je li riječ o sumnji u samu sebe kao posljedici perfekcionizma, straha od odbacivanja, nećeg trećeg? Prije svega, dakle, treba prepoznati koji je vaš stil ili uobičajeni obrazac, te iz kojeg razloga odgađate.

Često nas u postizanju uspjeha spriječavaju neka vjerovanja koja imamo o sebi, poslu, obavezama. Provjerite svoja vjerovanja i razmislite koja od njih predstavljaju ograničavajuća vjerovanja koja vas spriječavaju da ostvarite željenu promjenu. Ukoliko su ta vjerovanja prepreka odlučite ih promijeniti (potražite tekst o vjerovanjima u mojim prijašnjim kolumnama ili mojoj prvoj knjizi koju je izdao Lider).

Organizirajte svoje vrijeme strukturirano sa što jednostavnijim i što određenijim procedurama. Prije svega počnite sa izradom liste obveza za taj i sljedećih nekoliko dana, te napravite prioritete. Tim aktivnostima pridružite rokove do kojih trebate završiti zadatke (razbijte ih na manje korake kako vas ne bi preopteretila količina obaveza koje vas čekaju). Odredite što ćete prvo učiniti i učinite to. Koristite kalendar u koji upisujte raspored zadataka koje trebate obaviti. Križajte crvenom bojom obavljeno. Kada se vaš popis zadataka ili kalendar počne “crvenjeti” moći ćete odahnuti. Krenulo je. Opustite se i rješavajte stvari jedno po jedno.

Čuvajte se prekida aktivnosti, osobito onih koji su rezultat novih zadataka koje vam netko nameće, ali i onih koje pronalazite kao izlaze iz situacije. Zamolite suradnike za razumijevanje i pomoć ili jednostavno postavljajte čvršće granice.

Možda je ipak riječ o dubljem problemu, osobito ukoliko je praćen depresijom. Zatražite tada stručnu medicinsku pomoć i ne pokušavajte ga sami rješavati. 

Etiketirati sami sebe i time si dati pravo na odustajanje lakše je od rješavanja problema, ali nagrada za promjenu načina na koji upravljamo sobom toliko je vrijedna da joj nema alternative.



<< nazad na kolumne