Kolumne
  • CILJ JE ŽIVOT U KOJEM POSAO DOŽIVLJAVATE KAO ISPUNJENJE, NE MISLEĆI NA ZARADU.

Učitaj drugu misao

Najnovija kolumna

Kako smo prestali razmišljati (i zašto nam je tako kako nam je)

Prolazim u jutarnjoj šetnji pored ulaza u gimnaziju u kojoj sam i sama stjecala srednješkolska znanja. Dvoje mladih ljudi na stepenicama drže svoje otvorene knjige iz biologije i štrebaju! Nevoljko se prisjećam stresa kojeg sam i sama osjećala u njihovim godinama pred zaključivanje ocjena, iako nisam bila kampanjac.

više >>

Konstruktivna kritika: kako ju dati i primiti (25/1/2017)



Ako vam tlak skače svaki puta kada vas kritiziraju vrijeme je za dobre vijesti – i za vas ima pomoći.

Kritika je izražavanje nečijeg mišljenja o nama ili našim postupcima. Onaj koji nas kritizira želi nam dati do znanja da mu naše ponašanje, mišljenje, stav ili (ne)djelovanje – nije po volji. I to je spreman izraziti. Riječima. O načinu na koji tu kritiku izražava često ovisi i naša reakcija, no ima ljudi koji reagiraju na baš svaki kritički osvrt.
Kritika koja nam je upućena taktično, i jasno nam daje do znanja da bismo trebali promijeniti nešto u svom ponašanju, jest konstruktivna. Kao što i samo ime govori, cilj joj je da kreira priliku za promjenom koja će biti dobrodošla svima: i onome kome je upućena i onome koji ju je uputio. No tek kada mirno i pribrano saslušate i shvatite što vam je rečeno, moći ćete konstruktivno na kritiku i vi odgovoriti ili pak izvući pouku iz upućenog komentara.

Prvo što biste trebali učiniti kada vam upućuju kritiku jest – osvijestiti svoje tjelesno stanje, a pri tome mislim na način svoga disanja. Naime, prva tjelesna reakcija bit će plitko disanje, ubrzan rad srca, možda i manji ili jači grč u nekom dijelu tijela. Dubokim disanjem svojem ćete organizmu osigurati dodatni kisik, a adrenalin, kao posljedica stresa, neće vam tada stvoriti stanje napetosti kao reakciju na situaciju “bori se ili bježi” (što je naša instiktivna reakcija koju genetski nosimo od svojih prapredaka koji su samo na taj način tisućljećima mogli preživjeti od napada koji su im ugrožavali život). Iako kritika (najvjerojatnije) neće ugroziti život – vaša reakcija bi to dugoročno mogla. Dišite stoga duboko (iz trbuha) i kontrolirano. Kontrolom disanja ćete dodatno osvijestiti tjelesne i emocionalne reakcije na kritiku, smiriti ih i dati si vremena da stvarno u miru čujete što vam je netko rekao uputivši vam riječi kitike.

Ukoliko niste dobro čuli ili shvatili upućene riječi, koristite se parafraziranjem i ponovite sugovorniku ono kako ste vi shvatili upućene riječi. Time ćete dati sugovorniku do znanja da vas to što vam ima za reći zaista zanima, a osim toga dat ćete mu priliku da ispravi eventualnu nezgrapnost koja je mogla biti prisutna u njegovim riječima (i ton nas često zapravo i povrijedi). U našu kulturu ophođenja potrebno je uvesti rečenicu : “Ako sam te dobro shvatio, rekla si mi…” ili nešto slično što će nam pomoći da se bolje razumijemo.

Tek kada vam sugovornik potvrdi ili ispravi značenje onoga kako ste shvatili kritiku, možete nastaviti komunikaciju. Tada donesite odluku hoćete li kao odgovor postaviti čvrste granice (u slučaju da vam se i dalje čini neopravdan komentar) ili ćete pokušati naći mogućnost da nešto naučite i da potaknete vlastitu promjenu ukoliko je potrebna (kada zaključite da je riječ o konstruktivnoj kritici).

Ne vezujte se za kritički upućenu poruku koja je stvarno bila negativna (pa čak i ako ste ju samo vi takvom shvatili) prepričavajući je do beskraja. Time samo produžujete stanje stresa. Radije posvetite vrijeme promišljanju o vrijednosti poruke koju ste kritikom dobili. Ukoliko vas ona motivira na promjenu, krenite putem promjene i to na način da prihvatite novu situaciju. Prihvaćanje ujedno znači ne pružanje otpora i ne trošenje energije uzalud. Vodite računa o tome da ljudi koji vam redovito (i samo) upućuju kritike, rijetko spadaju u konstruktivne kritičare. Savjet kako reagirati na takve osobe je – izbjegavajte ih. Jednostavno im nemojte dozvoliti da vas svojim kritiziranjem dovode u negativno stanje svijesti. Prema njima razvijte čvrste granice i držite ih na sigurnoj udaljenosti.

A što ako kritika dolazi od nas samih, iz našeg unutarnjeg dijela koji je vječno nezadovoljan? Ukoliko se radi o unutarnjem glasu koji nam razara samopouzdanje, ponovno pročitajte kolumnu sa savjetima kako graditi i održati samopouzdanje (ili potražite moju knjigu "Kako ojačati samopouzdanje").

Svoj unutarnji kritizirajući glas utišajte i po mogućnosti eliminirajte izgrađivanjem samopoštovanja i ljubavi prema sebi. I počnite disati duboko i punim plućima. Kritika vam tada može samo popraviti krvnu sliku.



<< nazad na kolumne