Kolumne
  • CILJ JE ŽIVOT U KOJEM POSAO DOŽIVLJAVATE KAO ISPUNJENJE, NE MISLEĆI NA ZARADU.

Učitaj drugu misao

Najnovija kolumna

Kako smo prestali razmišljati (i zašto nam je tako kako nam je)

Prolazim u jutarnjoj šetnji pored ulaza u gimnaziju u kojoj sam i sama stjecala srednješkolska znanja. Dvoje mladih ljudi na stepenicama drže svoje otvorene knjige iz biologije i štrebaju! Nevoljko se prisjećam stresa kojeg sam i sama osjećala u njihovim godinama pred zaključivanje ocjena, iako nisam bila kampanjac.

više >>

KONTROLA BIJESA - kako na zdrav način izraziti ljutnju (4/3/2012)

Čini li vam se da je svakoga dana u gradu sve više neurotičnih ljudi za volanom? I svi su baš na istoj cesti kao i vi. Ispred vas presporo voze, iza vas su pak prebrzi. Ugrožavaju sigurnost prometa, izlijeću pred vas…i ne žele vas pustiti iako ste ih lijepo zamolili. Ne znaju se ponašati u prometu. Trube, viču, mašu rukama. Čuli ste i da vade pištolje i za parkirno su mjesto spremni ubiti. Bijes za volanom!

"Svatko se može naljutiti – to je lako. Ali naljutiti se na pravu osobu, do pravog stupnja, u pravom trenutku, zbog ispravnog razloga i na ispravan način – to nije lako" Aristotelove su riječi.

Zapitajte se znate li vi na zdrav način iskazati ljutnju ili ste (ponekad) isti kao i bijesni vozači.

Ljutnja je normalna ljudska emocija. Problem nastaje tek kada “izgubimo kontrolu” ili je nismo u stanju zdravo izraziti.

Emocije su duševna stanja koje doživljavamo u određenim okolnostima. Za naše je zdravlje nužno osvijestiti emocije i izražavati ih, kako bi naša energija imala kvalitetan nivo i slobodno tekla našim tijelom. Četiri su temeljne emocije: radost, tuga, strah, ljutnja – a njihov intenzitet ovisi o vanjskim podražajima.

Događaji koji pokreću emocije različiti su, i često ih nismo u mogućnosti kontrolirati. Ono što možemo kontrolirati su naše reakcije.

Naša je reakcija na emocionalne podražaje ili događaje koji pokreću emocije iznimno važna za to kako se osjećamo i hoćemo li održati svoje zdravlje. Kada nas netko povrijedi, razljuti, rastuži ili prestraši trebali bismo reagirati na način da izrazimo emociju. Tako će nam emocije omogućiti rasčišćavanje sa situacijom. Ukoliko to ne učinimo, emocije ćemo potisnuti, a to dugoročno znači da ćemo “sredstvo za čišćenje” zadržati u sebi, u nekom dijelu tijela i u konačnici time riskirati da ugrozimo zdravlje. Dugo potiskivane i neizražene emocije mogu uzrokovati mnoge bolesti.

Djeca spontano izražavaju emocije. Njihove su reakcije spontane i prema tim reakcijama možemo lako pretpostaviti što im se dogodilo. Ako ih rastužimo, zaplaču. Kad ih preplašimo – vrisnu. Kada ih razveselimo – smiju se, a kada ih naljutimo mršte se i ovisno o intenzitetu ljutnje reagiraju na bezbroj načina.

Međutim, roditelji i odrasli djecu često uče da zatome osjećaje, da ne reagiraju te na taj način stave emocije u društveno prihvatljiv kontekst.

Nije lijepo vidjeti da se djevojčice ljute pa one ljutnju pretvore u tugu. Dječacima se opet ne tolerira tuga pa oni tugu često pretvore u bijes. Kada odrastu, jednako tako se ponašaju. Ali tada su posljedice nesagledive.

Iako svaka od osnovnih emocija ima svoju svrhu, društveno je neprihvatljivo plakati pred skupinom – jer time pokazujemo slabost, vikati i ljutiti se nije pristojno, a ponekad se (zamislite) nije lijepo ni smijati (ako je preglasno).

Jedna od najneprihvatljivijih emocija je za odrasle - ljutnja. Ljutnja (čim je snažnija) predstavlja emociju koja roditeljima najčešće smeta. Da bi se dijete prilagodilo društveno prihvatljivom ponašanju, sve češće čuje savjet roditelja: “Prestani se ljutiti!”. Dijete tada počinje ljutnju potiskivati. Potiskivanjem ljutnje od najranijeg doba, djeca rijetko nauče ljutnju izraziti – na prihvatljiv način.

Ljutnja potiskivanjem može prerasti u bijes. Bijes je ljutnja koja se otela nadzoru.

Kako onda na zdrav način izraziti ljutnju? Kako da iskažemo emociju, a da to ipak bude na prihvatljiv način? Osvjestimo kako se osjećamo (još bolje – gdje u tijelu osjećamo manifestaciju ljutnje). Pokažimo da smo ljuti, ali pri tome ne reagirajmo nasilno i ne povrijedimo druge.

Ukoliko se pravimo da se ništa nije dogodilo i nemamo reakciju, kao i kada pretjeramo u reakciji psujući kao kočijaši ili udarajući druge – činimo isto. Ravnoteža između tih dviju krajnosti je ono što zovemo zdravo izražavanje ljutnje i da na taj način nikada ne “pobijesnimo”.

No ponekad se trebamo zaštiti od bijesa drugih ljudi. Kako to postižemo? Jednostavno trebamo se ispričati. “Oprosti” je magična riječ koja bijesna čovjeka može smiriti i pomoći mu da uvidi da je njegova reakcija (u najmanju ruku) pretjerana.

Ne zaboravite da u tom slučaju ljutnju koju ste sami (iz samoobrane) potisnuli – izbacite iz sebe. Tehnike disanja, udaranje u jastuk ili vikanje može vam u tome pomoći. Ljutnju možemo izbacijti iz sebe plešući, kao i kroz neku drugu tjelesnu aktivnost.

Izražavajte i druge emocije i bit ćete zdravi i sretni. Ukoliko ne znate kako, Life Coaching vam u tome može pomoći.

Ovaj moj tekst i ostale zanimljive tekstove možete naći na web stranicama tjednika Lider, u kolumni Life Coach, na
www.liderpress.hr



<< nazad na kolumne