Kolumne
  • ČUJEM I ZABORAVIM. VIDIM I SJETIM SE.ČINIM I SHVAĆAM. (KONFUCIJE)

Učitaj drugu misao

Najnovija kolumna

Kako smo prestali razmišljati (i zašto nam je tako kako nam je)

Prolazim u jutarnjoj šetnji pored ulaza u gimnaziju u kojoj sam i sama stjecala srednješkolska znanja. Dvoje mladih ljudi na stepenicama drže svoje otvorene knjige iz biologije i štrebaju! Nevoljko se prisjećam stresa kojeg sam i sama osjećala u njihovim godinama pred zaključivanje ocjena, iako nisam bila kampanjac.

više >>

Kako se ponašati u kriznim vremenima (4/3/2012)

Jeste li imuni na psihozu koja vas okružuje? Živimo u vremenu brzih promjena kojima se lakše ili teže prilagođavamo. Prirodna reakcija na promjenu je strah od drugačijeg, novog, nepoznatog, a iz tog straha proizlaze otpori i težnja da sve ostane po starom i stoga poznatom, ma kako loše bilo. Čak i kada smo svjesni da je neka situacija neizdrživa i da vodi u negativnost, nerijetko nastavljamo iracionalnim nadanjiima i ponašanjima spriječavati da dođe do promjene. A do promjene, htjeli mi to ili ne, ipak dođe. I Bogu hvala da dođe. A u tome je i paradoks. Svaka kriza, naime, u sebi osim opasnosti krije i priliku. Priliku da stvari, iako toga možda nismo svjesni u datom trenutku, u konačnici budu bolje.

Čini se da kao vrsta dolazimo upravo u takvu situaciju – činimo stvari koje su, dugoročno, loše i vode u krivom smjeru, no zavaravamo se i pokušavamo zadržati to stanje. Stoga i nastupa kriza, kako bi nas pokrenula u smjeru neizbježne promjene.

Protiv krize, a i promjene, borimo se na razne načine, a jedan od načina na koji pružamo otpor jest i prerana priprema na krizu. «U strahu su velike oči», narodna je mudrost i to je jedan od razloga da smo u trenutku kada je to stvarno važno, često nespremni pronaći pava rješenja. Skloni smo panici i psihozi. Izmorit ćemo se stalnim strahom, pa nećemo znati sakupiti svoje snage, znanje i hrabrost kada nam stvarno bude potrebno.

Bombardirani smo stalnim upozorenjima da nam se približava vrijeme neimaštine pa posustajemo čak i ako smo relativno jakih živaca. Hoćemo li preživjeti? Što ćemo učiniti ako ne bude grijanja, novaca, hrane... I zapravo je riječ o tom temeljnom strahu – hoćemo li uspjeti preživjeti!? U želji da imamo kontrolu nad životom, pokušavamo se pripremiti za ono što smatramo neizbježnim te polako počinjemo svoju situaciju percipirati kriznom, fatalnom. Pokušavamo se obraniti iracionalnim razmišljanjem u nadi da se nećemo morati suočiti sa neizbježnim. U psihozi smo dok si rekao - keks.

Iracionalno razmišljanje izazvano psihozom, tjera nas na iracionalna ponašanja, a njih temeljimo na mnogim iracionalnim vjerovanjima koje smo stekli ili koje stvaramo pod utjecajem okoline (medija, prijatelja, ponašanja i govora drugih ljudi koji nas okružuju) te tako postajemo ranjivi. Iracionalni strahovi i prirodna reakcija kod kriznih situacija jest vjerovanje da nećemo uspjeti preživjeti, a taj je strah duboko ukorijenjen u ljudskim bićima, ne samo zato što je jedino sigurno da ćemo jednog dana umrijeti, već (čini se) i gore od toga, da ćemo - životariti.

Kako se zaštititi i ne pokleknuti, a ipak preživjeti krizu/e (strategija noja mogla bi ipak biti kriva!)?

Prije svega kontrolirajte svoje misli i reakcije, no u isto vrijeme pronađite način da neke loše navike koje imate stavite pod kontrolu (lakše je tu vrstu samodiscipline i odricanja imati kada prijeti kriza i neimaština). Ne pokleknite pred psihozom sjetivši se mnogih situacija kada ste uspjeli «preživjeti» iznimno teška vremena. Naravno, to će biti lakše ukoliko se niste opteretili kreditima i imate raznovrsne izvore prihoda, pa i zalihe, no čak i u slučaju da ste se baš sada našli u najgorem trenutku (svoje financijske povijesti) sjetite se da uvijek ima izlaza. I prisjetite se barem jedne situacije kada ste se izvukli unatoč minimalnim izgledima. Na tu situaciju pomislite svaki puta kada vas uhvati strah od budućnosti.

No, prije svega osvijestite to kako se osjećate i svoje osjećaje usporedite sa situacijom u kojoj se nalazite (imate li realnih razloga da se tako osjećate ili ste po utjecajem drugih). Osvjestite svoj strah i ohrabrite se mislima koje su usmjerene na to da je prirodno da ne možete u svakom trenutku imati sve stvari pod kontrolom, a prihvaćanjem nesigurnosti kao sastavnog dijela života produbite osjećaj mira. Ako vjerujete u nešto više od samih sebe, bit će vam još i lakše, a ako ne, oslonite se na razum i pozitivna životna iskustva.

Osnažite svoje pozitivne misli tako da se sjetite da ste već bili u situacijama koje su vam izgledale (i vjerojatno realno bile) ugrožavajuće, no da ste ih preživjeli (sjetite se da smo prošli kroz rat...i Zemlja se i dalje okreće). Budite spremni na aktivno sudjelovanje u rješavanu problema. Budite tjelesno i mentalno fit (nemojte čučati pred televizorom i ležati na kauču non–stop), kako bi u trenucima većeg stresa mogli kreativnim razmišljanjem naći optimalna rješenja, te bili spremniji na poduzimanje rizika kojeg svaka promjena od nas traži.

Živite život u sadašnjem trenutku (možda je i to jedna od najvažnijih lekcija koju u duhovnom smislu kao zapadna civilizacija trebamo naučiti – nešto što je generacijama prije nas bilo sasvim prihvatljiv koncept).

Budite spremni na nova iskustva – život ionako nije ništa drugo nego učenje.



<< nazad na kolumne