Kolumne
  • BUDITE SPREMNI NA AKTIVNO SUDJELOVANJE U RJEŠAVANJU PROBLEMA.

Učitaj drugu misao

Najnovija kolumna

Kako smo prestali razmišljati (i zašto nam je tako kako nam je)

Prolazim u jutarnjoj šetnji pored ulaza u gimnaziju u kojoj sam i sama stjecala srednješkolska znanja. Dvoje mladih ljudi na stepenicama drže svoje otvorene knjige iz biologije i štrebaju! Nevoljko se prisjećam stresa kojeg sam i sama osjećala u njihovim godinama pred zaključivanje ocjena, iako nisam bila kampanjac.

više >>

Kako se otisnuti u privatne vode - moj odgovor koji je pomogao (4/3/2012)

PITANJE: Sedam punih godina sam zaposlena u firmi za pružanje usluga kao vanjski suradnik (recimo da radi o oglašavanju). Studiram engleski jezik i taj mi posao itekako još treba da završim studij. Prije 2,3 godine dobili smo novu šeficu, neiskusnu, neažurnu i nedosljednu u svojim izjavama što je počelo stvarati velike probleme. Od svakog od nas za iste zadatke daje drugačije upute, što rezultira svačim, samo ne dobrim. Kad joj kažemo da je ona tako rekla, ona porekne i kaže da nije istina. I tako u krug! Znanje joj nije jača strana i nekoliko puta sam je uspjela "uhvatiti" u neznanju. I obzirom da je po poziciji jača od mene, mislim da me planira izgurati. Neki dan mi je rekla da nisam predala nekakav izvještaj koji nitko u ovih 7,5 godina nije radio niti tražio!!!!! Što sam joj i rekla, no ona nije popuštala. Još je to potkrijepila "novim" zakonom, koji inače za privatne firme ne vrijedi, a mi ga odjednom primjenjujemo. Niti ga ja znam (a ona tek toliko da me bocne)!

Isto toliko godina radim i privatno te iste usluge i svi moji klijenti su jako zadovoljni. Obzirom da sam obrazovana dvosmjerno i prošla sam dosta svijeta, cijelu uslugu dignem na viši nivo i planiram je realizirati kao privatnu firmu, a čini se da ću uskoro biti prisiljena. Iskreno, malo me strah, ali se istovremeno neopisivo radujem jer ću moći sve svoje ideje realizirati i biti sama svoj autoritet. Moja usluga bi davala puno više, a time i koštala više. Pa me je strah da neću privući dovoljno ljudi i da će mi posao propasti. Iako za uslugu kao takvu 10-ak je ljudi izrazilo interes, zbog cijene bi možda mogli odustati. Grad je mali, a i plaće nisu bogzna što. Koliko je za realno očekivati da privatni posao počne ostvarivati dobit? I kako znati da idem dobrim putem?

Smile



Hrabro naprijed, draga Smile. Posao znate, imate iskustva i dokazali ste se, imate čak i potencijalne klijente koji bi rado s vama krenuli u posao. Svakako sami, svojom voljom, otiđite iz sredine u kojoj energiju trošite na „čuvanje leđa“ i pokušaje da pravednost i kvaliteta budu dio vašeg poslovnog okruženja. I pri tom nemojte gledati na tu situaciju kao da vas je dotična osoba „istjerala“. Ma, neka se ona samo veseli, a vi idite svojim putem. Naravno, hrabrost (s kojim sam započela odgovor vama) je potrebna, no to prvenstveno znači da nema mjesta za - strah. Do sada vas je „strah“ spriječavao da idete dalje. Strahu se oduprite na vrlo jednostavan način – vjerom u sebe.
Prošla sam slično iskustvo i sama i nisam se dala smesti, iako je vrijeme bilo sve više nego „povoljno“ (kraj rata, novi sustav, nelikvidnost, mlada industrija u kojoj sam samostalno počela svoj poduzetnički posao...)! Kao samohrana majka, bez ušteđevine, otisnula sam se u uzburkane vode privatnog poduzetništva i nije mi baš bilo svejedno, no više jednostavno nisam željele biti nečiji „otirač“, a tada je motivacija nevjerojatno jaka. Odluka koju sam donijela da pokrenem vlasiti posao, nevjerojatnim je spletom okolnosti (koji puta na granici „čuda“), koje sam prepoznala kao podršku, bila daljni poticaj. Vjerovala sam u čuda i čuda su se događala. Hoću li naplatiti veliki dug od klijenta? Hoću li osvojiti novi natječaj? Hoću li imati dovoljno da pokrijem sve fiksne troškove i osiguram život sebi i svom djetetu? Vjerovati da će sve biti u redu nekome može izlgledati naivno – no to je izvor snage, nadahnuća, samopouzdanja i motivacije koji su nužni za uspjeh.
Neće biti lako. No čini mi se da vi i niste osoba koja se ne bi mogla nostiti sa teškoćama. Vjerujte u čuda, no budite spremni na krv, suze i znoj. Jednoga dana to će se isplatiti. Koliko ćete dugo trebati čekati ovisi isključivo o vama.
Ukoliko budete spremno učili na greškama, rasli i razvijali se ne ponavljajući ponašanja koja ste shvaćali kao pogrešna prema vama kao uposleniku ili prema klijentima i postanete kvalitetan poslodavac, nećete zažaliti. Da, bit će i ljudi koji će vas razočarati, ali i onih zbog kojih ćete misliti kako je svijet predivno mjesto.
Najvažnije je, ipak, riještiti se straha – odagnajte ga nekom od tehnika koje vam daju najviše rezultata. Prije svega podsjetite se na neke situacije u životu u kojima ste unatoč strahu uspjeli. Upravo je to najefikasniji način. I vjera – vjera da činite dobro sebi i svojim klijentima, svojim (budućim) uposlenicima, zajednici.
U svojoj sam knjizi „Life Coach – Kako upravljati karijerom“ dala savjete i vježbe koje se odnose baš na upravljanje samima sobom u ovakvim situacijama. Pročitajte ju, vjerujem da će vam pomoći (možete ju kupiti ili posuditi u knjižnici). Sigurna sam da će vam olakšati mnoge situacije i dati odgovore na mnoga pitanja. Odgovor na pitanje „koliko je realno očekivati da vam posao daje dobit“ ovisi u mnogočemu - o vama. Što želite postići? Koje će vas iznos dobiti usrećiti/zadovoljiti? Što vam je potrebno kako biste ostvarili svoje želje, snove ili barem potrebe? Radite li us skladu sa svojim vrijednosnim sustavom? Odgovorivši na ta pitanja lakše ćete prepoznavati situacije s kojima ćete se suočavati u godinama koje dolaze i izaći iz njih sa nekim novim znanjem i iskustvom.
Želim vam svaku sreću. No, prije nego što krenete potpuno samostalno u svoj posao, zahvalite „šefici“ što je ušla u vaš život (dovoljno će biti da to napravite „u sebi“, ona ionako to ne bi shvatila na pravi način). Ona je zapravo poticaj za korak na koji se niste mogli odlučiti sami. Što bi rekli Englezi, ona je samo prikriveni blagoslov („blessing in disguise“) – vaš pravi uspjeh počinje nakon nje.



<< nazad na kolumne