Kolumne
  • BUDITE SPREMNI NA AKTIVNO SUDJELOVANJE U RJEŠAVANJU PROBLEMA.

Učitaj drugu misao

Najnovija kolumna

Kako smo prestali razmišljati (i zašto nam je tako kako nam je)

Prolazim u jutarnjoj šetnji pored ulaza u gimnaziju u kojoj sam i sama stjecala srednješkolska znanja. Dvoje mladih ljudi na stepenicama drže svoje otvorene knjige iz biologije i štrebaju! Nevoljko se prisjećam stresa kojeg sam i sama osjećala u njihovim godinama pred zaključivanje ocjena, iako nisam bila kampanjac.

više >>

Empatija - ili kako spasiti ljudsku civilizaciju, ali i sebe (30/1/2017)



Empatija – naš mehanizam za opstanak  

Svijet se mijenja! I nije to ništa novo, no ono što jest novo je da se sve ubrzava i već sutra - naš život može postati neprepoznatljiv. Postajemo sve svjesniji svoje krhosti i nerijetko nas preuzima strah od sutrašnjice.  Povodi tom strahu mogu biti različiti – od terorizma, preko Trumpa kao predsjednika SAD, do ratova (sadašnjih i budućih)...prijetnja životu kakvog znamo može postati i brzorazvijajuća umjetna inteligencija (AI) – jednako tako korisna kao i prijeteća. Ostati zbog razvoja AI bez posla ili strah od toga da se ne razvije toliko da preuzme poziciju koju ljudi imaju na Zemlji.

Milijuni su ljudi neki od tih  strahova već doživjeli, žive najgoru moguću stvarnost, život im se raspao bez njihove (jasne) odgovornosti za to što se događa. Hoće li naša civilizacija izdržati novu krizu? Podjele na «mi» i «oni», lijevi i desni, dobri i loši, vjernici i nevjernici, kršćani i muslimani, religija i znanost...postala je stvarnost na svim nivoima. Svijet se podijelio i dalje se dijeli. I to postaje najveći izazov.

I što je lijek? Postoji li nešto što nas može «spasti»? Nije dovoljno samo osjećati ljubav prema sebi ili prema onima koji su nam dragi. Postoji nešto što nam je za život u zajednici jednako tako važno – znati kako se drugi osjeća. Empatija.

Empatija – naša emocionalna antena

Empatija je upravo to – znanje o tome kako se osjeća netko drugi. Glavnu ulogu u tom procesu imamo mi kao ona/j koja/a nešto osjeća, a tu je presudna naša sposobnost prepoznavanja i razumijevanja tuđih osjećaja. Osjetljivost naše „emocionalne antene“ za primanje signala na nesvjesnoj razini čini nas prijemčivima, osjetljivima, prikladnima i sposobnima za život u zajednici. A zajednica bez empatije ne može opstati. Čini se da nam empatija – milosrđe, sućut, suosjećanje – sve više nedostaje u narcisoidnom društvu okrenutom brzom ispunjenju vlastitih potreba i želja.

Dva ekstrema - narcisi i samaritanci

Empatija je važna u ljudskom društvu. Posjedovanje moći empatije čini nas dobrim roditeljima, prijateljima, suradnicima, vođama, dobrom djecom, ljubavnicima, a onima čije osjećaje mi prepoznajemo, donosi olakšanje u teškim vremenima koje zovemo krizama. 

Društvo u kojem empatija nije visoko na listi vrijednosnog sustava osiromašeno je i ugroženo, a na računu nema emocionalni kapital nužan da bi se prebrodila duboka kriza. Bez empatije vođe misle samo na sebe ne znajući kako je drugima („Nemaju kruha? Neka jedu kolače!“), a društvo vode u pogrešnom smjeru, polagano ga crpeći dok ga ne paraliziraju, dovedu do ruba, unište.

Kraj je tada lakše zamisliti od novog početka. I ako se čudite što se to događa (svuda) oko nas i pitate se kako je netko mogao odabrati takve lidere, tako bezočno prisvajati tuđe, bez osjećaja da čini nešto loše i na štetu zajednici (a čini se da je broj ljudi koji su to činili golem) – evo vam odgovora. 

Nezdrava narcisoidnost, sve češća u modernom društvu, upravo je obilježena potpunom odsutnošću empatije.

Temeljna odrednica narcisoidnog poremećaja je potpuna nemogućnost prepoznavanja tuđih osjećaja i potreba. Narcis misli isključivo o sebi, svojim potrebama i „cijepljen“ je od osjećaja za drugoga. Život s osobom s narcisoidnim poremećajem je patnja. Želite li biti nedoživljeni, kritizirani i korišteni za tuđe potrebe, provedite život s narcisom. Ako preživite.

Ima i onih s druge strane spektra – tuga i nevolja drugih ne daju im mogućnost da osjete vlastitu bol. Vječna suza u oku za znane i neznane, one koji ne znaju ovladati osjećajem za druge čini ih samaritancima na vlastitu štetu. Svetost ipak ne dolazi kao nagrada ako pritom sam sebe zanemaruješ. 

Gdje je onda zdrava ravnoteža? I kako je ostvariti?


1. NI PREVIŠE, NI PREMALO. Pomoć drugima u pravilu donosi zadovoljstvo osobi koja pomoć daje. Sućut ispunjava našu potrebu da kao duhovna bića ne budemo okrenuti samo sebi i svojim potrebama, nego da zamjećujemo i one oko sebe. Neki ljudi imaju umjerenu potrebu za takvim ponašanjem, a nekima je to temeljni sadržaj života. Primjer takve osobe bila je Majka Tereza, svojevrsna personifikacija ljubavi prema bližnjem. Osnovala je red misionarki koje su se u Kalkuti i diljem svijeta brinule za najsiromašnije i najpotrebitije. Nagrađena je i Nobelovom nagradom za mir 1979. godine. Njezine riječi su: Jednostavan put!/Plod tišine je molitva./Plod molitve je vjera./Plod vjere je ljubav./Plod ljubavi je služenje./Plod služenja je mir!

No niti smo svi Majke Terezije, niti to trebamo biti, a ako imamo potrebu pomoći drugima, ne očekujmo zauzvrat ništa i znajmo granicu koja će nam omogućiti da, pomažući drugima, ne potrošimo sve svoje resurse. U protivnom ćemo ili doživjeti razočaranje jer nismo dobili očekivanu plaću za svoj trud ili ćemo se potrošiti jer se ne brinemo o vlastitim potrebama. Volite li pomagati drugima, nastavite, ali ne pretjerujte, osobito ako u vama to izaziva nemir, šteti vašim odnosima ili vas egzistencijalno ugrožava.

 


2. NEKA VAŠE PREPOZNAVANJE TUĐIH OSJEĆAJA I POTREBA SVJESNIM DJELOVANJEM PRIDONOSI DRUŠTVU. Pozitivno socijalno ponašanje podrazumijeva svjesno nastojanje da svojim aktivnostima pridonosimo društvu – da pozitivno djelujemo prema drugima i na druge. Pri tome altruizam predstavlja istinski nesebično ponašanje, a empatija razumijevanje, prihvaćanje i dijeljenje emocija s drugim osobama. Dakle, jedino ako je vaš poriv da pomažete drugima rezultat istinske brige za drugoga/bližnjega, bez potrebe za osobnom koristi, riječ je o empatiji i altruizmu. Takvo je ponašanje prirodno, zdravo, normalno i poželjno jedino ako je iskreno i autentično. Ako osjećate da se isplati pomagati – riječ je o kalkulaciji, a ne altruizmu i empatiji.

Empatija znači da prepoznajete tuđe osjećaje i da ih poštujete (iako se ne slažete). Prepoznajući osjećaje, pa i potrebe drugih, moći ćete lakše i jednostavnije procijeniti je li im pomoć stvarno potrebna. Ne glumite pri tome i ne namećite svoje ciljeve. I ne preuzimajte tuđe osjećaje kao svoje ili umjesto da ih sami pruzmu. Samo tako ćete činiti nešto za opće dobro.

 

3. NE PRETJERUJTE I NE ČINITE NEŠTO ZA DRUGE SAMO KAKO BI VAS VOLJELI. Prije nego što djelujete ili pokušate suzbiti poriv za pomaganjem, razmislite o tome što očekujete od onih kojima pomažete, koji su vaši pravi motivi. Ako je pravi motiv želja da sebi dokažete kako vrijedite jer vam je narušeno samopouzdanje, rješenje potražite na drugoj strani – okrećući se više prema sebi i učeći voljeti sebe. 

„Voli bližnjeg svoga kao samog sebe!“ – to je početak, jer samo kad imate zdravu sliku o sebi, vaši su motivi autentični. Kada imate dobro mišljenje o sebi, dobrim djelima ne pokušavate „kupiti“ bolju reakciju od one koju prema sebi gajite. Kad se zdravo odnosite prema sebi, time pomažete i sebi i drugima, jer vaša će potreba da pomažete drugima biti prirodna i autentična, a ne kompulzivna i pomalo odbojna.

 

4. PRIHVATITE SVOJU SJENU

Tamna strana mjeseca je metafora koju koristimo kada želimo reći da nam je nešto nepoznato. U ljudskoj je prirodi da se nepoznatoga boji, pa pokušava izbjeći ono što je obavijeno tamom ili zatvara pred time oči. To je naša sjena!  Koncept koji je započeo Karl Gustav Jung, a govori o onim dijelovima kojih smo se odrekli, koje smo potisnuli od straha da nećemo biti voljeni, ponašanja i osjećaji koji nisu prihvatljivi u društvu i koje ne prakticiramo u strahu da ćemo biti odbačeni, pa ih se i sami sramimo, često nas spriječavaju da ostvarujemo uspjeh na mnogim područjima života. Osvijetliti našu tamnu stranu često je sasvim dovoljno da bismo prihvatili i zavoljeli sebe, baš takve kakvi smo, a time postali sposobni i da budemo voljeni od drugih. Ne predati se našoj tamnoj strani već ju osvijestiti i prihvatiti. Da bismo to mogli na kolektivnom i na osobnom nivou trebamo putem empatije pokušati dokučiti kako se drugi osjećaju, čuti ih, razumjeti da imaju svoje razloge, ne sotonizirati ih i ne osuđivati. Otvoriti mjesto za dijalog. 

Otkrijte svoju tamnu stranu, svoju sjenu (sve što u vama izazvia vama na svjesnom nivou neprihvatljive reakcije) i umjesto da se ljutite na sebe ili bojite svojih reakcija, naučite kako ih dovesti na svjetlo dana oduzevši im moć koju imaju nad vama. I onda volite i budite voljeni baš takvi kakvi jeste. I prestanite svjet doživljavati kao «mi» i «oni». Na svijetu ima mjesta za sve.

 

5. POSTAVITE ZDRAVE GRANICE budite svjesni svojih osjećaja i potreba pa ćete lakše s razumijevanjem ispuniti i vlastita i tuđa emocionalna očekivanja. Često zbog straha ne možemo postaviti zdrave granice. Strah nas je da ćemo biti odbačeni ili povrijeđeni ili da će nas smatrati osobom koja ne mari za druge. Ponekad je nemogućnost postavljanja granica posljedica lošeg iskustva u sličnim situacijama. Ovladajte asertivnom komunikacijom i postavite jasne i čvrste granice neutralnim tonom, sa što manje riječi. Nikad nemojte udovoljiti zahtjevu koji vas vrijeđa ili vam smeta. Odmah prijeđite na stvar – recite "ne" kada to želite. Donesite odluku da ćete svoje granice braniti bez obzira na reakcije drugih i unaprijed budite spremni da se odnosi zbog toga mogu i prekinuti. Postavljanje granica, poput svih vještina, zahtijeva vježbu. Upornim ponavljanjem novog pravila otvorit ćete nove mogućnosti. Vježbajte novo ponašanje – bit ćete svakim danom sve bolji. Isprobajte novo umijeće na onima za koje ste sigurni da će prihvatiti i poštovati vaše nove granice. Osigurajte privatnost u komunikaciji s onima za koje mislite da će vam se suprotstaviti. Ako se brinete zbog toga kakvu će reakciju izazvati vaše promijenjeno ponašanje (postavljanje granica), opustite se – konzistentno ponašanje uz uljudnost koju ćete pritom pokazati, ali i odlučnost da ne prijeđete svoje granice, rezultirat će prihvaćanjem vaših novih granica. Počnite stoga vježbati.

 

6. VJEŽBAJTE EMPATIJU - LJUBAV NE SAMO PREMA BLIŽNJIMA VEĆ PREMA SVIMA. U budizmu postoji predivan pojam mettā, koji možemo prevesti kao ljubaznost ili ljubavna dobrota, no on uključuje osjećaj koji dolazi kada svijet oko sebe gledamo kao dio sebe, a ne odvojenim od sebe. Što želim sebi, želim i drugima! Najbolje ćete rezultate na tom planu postići ako meditirate ili vizualizirate ljubaznost. Zatvorite oči i zamislite osobu prema kojoj ste osjetili zavist; gledajte je u oči s ljubavi i zamislite kako vam uzvraća pogledom ispunjenim odobravanjem. Podsjetite se na to koliko ste jedinstveni i sa zahvalnošću pomislite na sva svoja postignuća. Sjetite se i da je temelj mira osjećaj obilja, a ne oskudice. Iskreno ćete se veseliti svačijem uspjehu kao da je vaš.



<< nazad na kolumne