Kolumne
  • DAJTE SI PRILIKU DA RADEĆI ŠTO VOLITE OSTVARUJETE SAN – TO ČINE USPJEŠNI LJUDI.

Učitaj drugu misao

Najnovija kolumna

Kako smo prestali razmišljati (i zašto nam je tako kako nam je)

Prolazim u jutarnjoj šetnji pored ulaza u gimnaziju u kojoj sam i sama stjecala srednješkolska znanja. Dvoje mladih ljudi na stepenicama drže svoje otvorene knjige iz biologije i štrebaju! Nevoljko se prisjećam stresa kojeg sam i sama osjećala u njihovim godinama pred zaključivanje ocjena, iako nisam bila kampanjac.

više >>

Društvene promjene i strah (7/3/2017)

Društvene promjene i strah

Opsesija apokalipsom kod mnogih ljudi proizlazi iz genetski naslijeđenog straha za život,  jer je generacijama čovjek izložen stalnim opasnostima na koje, i kada na njih ne misli, zna da ne može utjecati. Ratovi, epidemije, elementarne nepogode, meteori…da nabrojim samo neke od strašnih prijetnji našem životu na Zemlji! Kada tome pridodamo i svjesnost o krhkosti života individue, ali i civilizacije kao takve – shvaćamo kako je pozornica za čekanje sudnjeg dana spremna u svakom trenutku našeg bivstvovanja. 

Vjerovanje u nešto više od nas prirodna je potreba da se vrati osjećaj zaštićenosti, kad već nemamo kontrolu nad okolnostima koje nas okružuju, a iz toga nije teško skrenuti u lakovjernost ili naivnost. Predajući tako odgovornost nečemu izvan nas, smanjujemo osjećaj pritiska koji nužno osjećamo kada znamo da imamo malo kontrole. A anksioznost je teško podnositi, pa radije napravim glupost – samo da se riješimo težine čekanja da se stvari (već jednom) razriješe.

Kraj svijeta, apokalipsa, za one koji su odgajani u strahu i posramljivanju kao sastavnici patrijarhalnog odgoja (po principu «who do you think you are»?!?!) postaje tako ultimativna kazna, koju na neki način mnogi i priželjkuju da si skrate muke očekivanja te kazne za koju vjeruju da su (smo) zalužili!

Kako se za svaku ideju, za koju postoji tržište, producira i ponuda, tako se i svakih nekoliko godina javljaju glasine o konačnom kraju. Nova prilika mnogima za zaradu tako teži hranjenju straha kod masa, na kojem i i nače žive. 

Vjerovali mi u nešto izvan naše moći ili ne, svi smo skloni utjecaju okoline pa čak i oni koji ne vjeruju u apokalipsu, vole gledati filmove o globalnim ili drugim velikim katastrofama, padaju olako na ideje zavjere i traže u svemu neku skriveni namjeru. Preuzem ih opća histerija pa i sami počinju sumnjati.

Bilo bi puno zdravije okrenuti se ljubavi i miru – ali tko će se s tim baviti kad to zahtjeva stalnu svjesnost, pažnju i trud.  Popij’ još jednu za kraj i nek’ nas radije sve vrag odnese! - mnogima nije samo zabavniji, nego i puno lakši životni aksiom!

Srećom, postoje ljudi koji razmišljaju i o tome koji su preduvjeti potrebni da promjena bude manje bolna. Razmišlja se o promjeni starih sustava, kako bi u novim okolnostima bolje i lakše funkcionirali.

Za sada su u igri UBI (univerzalni temeljni prihod) i RT (robot tax), no sigurno će biti i drugih ideja. Do tada se informirajte, nemojte se (samo) zabavljati. Ili osmislite nešto što će održati ljudsku civilizaciju (umjesto da vas hvata panika).

Budućnost je već počela.



<< nazad na kolumne