Kolumne
  • BUDITE SPREMNI NA AKTIVNO SUDJELOVANJE U RJEŠAVANJU PROBLEMA.

Učitaj drugu misao

Najnovija kolumna

Kako smo prestali razmišljati (i zašto nam je tako kako nam je)

Prolazim u jutarnjoj šetnji pored ulaza u gimnaziju u kojoj sam i sama stjecala srednješkolska znanja. Dvoje mladih ljudi na stepenicama drže svoje otvorene knjige iz biologije i štrebaju! Nevoljko se prisjećam stresa kojeg sam i sama osjećala u njihovim godinama pred zaključivanje ocjena, iako nisam bila kampanjac.

više >>

DOBAR ODGOJ - Odgajamo li nositelje boljeg i ljepšeg svijeta? (4/3/2012)

Imate li djecu, na sam ćete spomen pojma “odgoj” duboko uzdahnuti. Težak posao. Ako ih pak nemate, a svakodnevno gledate klinca iz ulice koji nema nimalo poštovanja prema starijima, pomislit će te: “Tko li je tebe odgajao?!”

Danas bi trebalo biti lakše nego ikada odgajati djecu. Literatura, Internet, psiholozi, pedagozi… A kako odgajamo našu djecu? Za što ih osposobljavamo? Odgajamo li nositelje boljeg i ljepšeg svijeta? Uspješno obavljen proces odrastanja - od pelena do zrelosti - nemoguć je bez dobrog odgoja. Uspijemo li kao roditelji u tom procesu rezultat je sretan pojedinac, obitelj, društvo.

Razni su pravci u odgoju: sklad tjelesnog, duševnog i duhovnog za Waldorfsku školu, samostalnost za Montessori pedagogiju, sloboda za “djecu Summerhilla”.

Ja najviše vjere polažem u riječi Khalila Gibrana: “Vaša djeca nisu vaša djeca…”.

A koje su posljedice neadekvatnog odgoja? Što se događa kada zakažemo u odgoju? Posljedice su mnogobrojne, a rezultat je nepotpuno ljudsko biće - osjećaj zakinutosti koji lako preraste u neuspjeh.

Ako vjerjemo u to da se svaki čovjek rađa nevin (na stranu sada Istočni grijeh!), sa sposobnošću da bude kreativno biće i sa bezgraničnim potencijalom, vjerujemo isto tako da odgojem možemo te potencijale omogućiti ili krivim odgojem onemogućiti.

Zanemarenost, nepoštovanje, manjak vremena i ljubavi onemogućit će dijete da izraste u cjelovitu osobu i da izrazi svoje potencijale na kreativan način.

I u siromaštvu i bogatstvu mogu se odgojiti jednako nezadovoljni ljudi, a samo su oblici izražavanja tog nezadovoljstva različiti. Pasivnost koja je rezultat neimaštine i ograničenja kod jednih, opsesivnost i nezasitnost kao rezultat bogatstva i potrošačkog društva s druge strane.

Znajući koliko su porazne posljedice krivog odgoja, odgovornost je na strani roditelja/odgojitelja. Kako onda odgojiti sretnu i cjelovitu osobu? Recepta nema, ali ono što može pomoći je ljubav, poštovanje, posvećenost. Kada je smisao odgoja poticanje kreativnosti, omogućavanje samostalnosti i razvijanje sposobnosti, onda i život ima dublji smisao.

Fromm to označava kao jedan od problema u dobivanju bitke za slobodu, kako pojedinca, tako i društva: "Ukoliko društveni i roditeljski autoritet tendira da slomi njegovu volju, spontanost i neovisnost, dijete koje nije rođeno da bude slomljeno, suprotstavlja se autoritetu kojeg predstavljaju roditelji: ono se bori za slobodu ne samo od pritiska, već također za slobodu da bude "ja", da bude potpuno samostalno biće, a ne poslušan automat." (E. Fromm, Čovjek za sebe)

Razvijanje samodiscipline toliko važne za prevladavanje životnih teškoća ne postiže se željeznom disciplinom - nametanjem autoriteta i treniranjem strogoće.

Odgajanje s povjerenjem da je dijete koje odgajamo vrijedno naše ljubavi i poštovanja postižemo upravo ono što opisuje pojam dobrog odgoja: dajemo priliku njegovu punom potencijalu da se razvije.



<< nazad na kolumne