Kolumne
  • CILJ JE ŽIVOT U KOJEM POSAO DOŽIVLJAVATE KAO ISPUNJENJE, NE MISLEĆI NA ZARADU.

Učitaj drugu misao

Najnovija kolumna

Kako smo prestali razmišljati (i zašto nam je tako kako nam je)

Prolazim u jutarnjoj šetnji pored ulaza u gimnaziju u kojoj sam i sama stjecala srednješkolska znanja. Dvoje mladih ljudi na stepenicama drže svoje otvorene knjige iz biologije i štrebaju! Nevoljko se prisjećam stresa kojeg sam i sama osjećala u njihovim godinama pred zaključivanje ocjena, iako nisam bila kampanjac.

više >>

Isplati li se biti pošten (i kako to p/ostati) (5/4/2017)

Isplati li se biti pošten (i kako to p/ostati)

Moralna dilema koju sam opisala u uvodu (true story) razumljiva je svakoj osobi koja je žitelj materijalistički usmjerenog svijeta u kojem trenutno živimo. Tamo gdje je novac mjera vrijednosti, teško se uspješnim smatra osoba koja ne trči baš za vrijednostima koje novac predstavlja. 

No, čovjek vrijedi onoliko koliko vrijedi njegov sustav vrijednosti. U tom i takvom svijetu tražiti da se poštenje isplati, jednako je tako iluzorno kao i onom koji želi da mu se sve isplati. Ukoliko je vrijednost za koju ste spremni uložiti poštenje osobno/duhovno ispunjenje, osjećaj  mira, pa i miran san – možda vam se, ono što odaberete, neće isplatiti u iznosima kojima se (naoko) isplati onima koji su spremni ubiti, uništiti tuđi život, napraviti bilo što ne bi li došli do nove jahte, najluksuznijih luksuza, pa i moći i/ili slave.  

Onoga kojem je novac Bog, teško  će privući potreba da empatijom pomogne drugom ljudskom biću, osobito ukoliko u tome ne vidi korist ili barem iskupljenje grijeha i smanjenje tereta grižnje savjesti, te ukoliko mu ona na tren oteža put ostvarenja novih materijalnih bogatstava. Srećom, u takvim je slučajevima alat kojim se služi Život (Univerzum, prirodni zakoni, Bog, Svevišnji, Kosmos...nazovite to u skladu sa svojim sustavom vjerovanja) je – kriza!

Kriza pogađa svakog tko u svom putu ode malo predaleko od onog puta koji ga vodi proširenju svijesti/svjesnosti, shvaćanju, rastu, prosvjetljenju u svom krajnjem obliku. Problem je u tome što neki i te krize shvate kao privremenu prepreku ostvarenju svih svojih „prava“ koje je moguće kupiti, ili prevarom ostvariti.

Pitajte stoga sebe što je to u što iskreno vjerujete, što je najvažnije u vašem životu, što je ono što vas motivira da se svakog jutra ustanete i svake noći mirno usnete? Tada ćete doznati isplati li se vama biti poštenim/om? Kada taj sustav vrijednosti poredate po prioritetima doznat ćete i odgovor na pitanje „kako ne odustati“.

I to je cijela mudrost. Na žalost, na naš vrijednosni sustav nerijetko utječu i vrijednosti društva koje nas okružuje. Naša potreba za drugim ljudima i potreba da budemo prihvaćeni, često zamagle naš pogled ili potisnu ono što nam je stavrno važno, te smo spremni (privremeno) zamijeniti ono što je nama važno za ono što će nam omogućiti da drugome budemo važni – mi. Kažem – privremeno, jer nas dugoročno ne mogu učiniti sretnima i ispunjenima ostvarivanje ciljeva drugih i za druge.

Tada se počinju rušiti naš mir i osjećaj zadovoljstva, a negativne nam emocije koje osjećamo, kao i nemir u nama govore da to kako živimo nije to. Nije put do sreće!

Oni koji se trgnu počinju preispitivati svoj vrijednosni sustav i kada ga usklade sa onime što svakodnevno čine i načine kako ispunjavaju svoj život – pronađu sreću. Moje iskustvo govori mi i da tada otvaramo neka vrata koja možemo smatrati ulaskom u svijet čuda. Kao nekim čudom tada počinje funkcionirati princip „protekcije“ kod nečeg višeg od nas samih, a ja to volim zvati prirodnim zakonom života koji nas podržava u svakoj poztivnoj aktivnsoti kojom se približavamo vlastitom ispunjenju. 

I sama prakticiram tu filozofiju, čak i onda kada u nekom području ne ostvarujem svoje životne ciljeve. Osvijestim što je situacija, promijenim svoj odnos prema tom području života, spremna na učenje (čitaj: teškoće). Iskustvo koje tada stječem nepovratno me mijenja na bolje. 

No, postoji još jedna sitnica od odgromne važnosti (zamijetite još jedan paradoks). Ja, naime, čvrsto vjerujem da će sve biti baš onako kako treba, a isto tako vjerujem kako svojim pozitivnim djelovanjem „zaslužujem“ baš to da mi se sve želje u životu ispune – i stvar ide. Zaključujem tako da se poštenje i te kako isplati. Tako ja ne odustajem čak i kada me snađu svi izazovi ovog svijeta. Uključena na „svjesnost“, a ne na automatskog pilota, mirno plovim predivnim plavim nebom kojeg mnogi zovu dobar život. 

Probajte i vi. Ne, neće vam narasti krila, ali za gorivo će se uvijek naći sredstava (ili za putovanje način), a destinaciju tada birate sami.



<< nazad na kolumne